Svet danas je jedan veliki čovek manje: U znak sećanja na Henka F. Moeda, giganta evaluativne bibliometrije
Krajem prošle godine scijentometrija je izgubila jednu istaknutu figuru, a oblast evaluativne bibliometrije svog vodećeg autora. Ova tužna vest stigla je do nas u CEON-u sa velikim zakašnjenjem. Silno nas pogodila, tim više što se to dogodilo tako prerano.
Ne tako davno, imao sam priliku da sa Henkom provedem nekoliko konferencijskih dana u Litvaniji, gde smo obojica govorili po pozivu. Imao sam privilegiju da s njim podelim sve vreme i pažnju koju mu je Eleonora, naša draga koleginica i ljubazna domaćica, posvetila kao počasnom gostu. Vodila nas je na neka fantastična mesta, muzeje, istorijske lokacije i restorane, ali ono što me je najviše impresioniralo i zabavilo je Henk Moed lično. Njegov šarm i poseban smisao za humor, pre svega.
Kada sam za grupnom večerom, posle dve čaše vina, primetio da njegovi gestovi i mimika imaju nešto zajedničko sa izrazom Vudija Alena, poznatog američkog komičara, on je prepoznao moju bojazan da sam možda previše direktan i utešio me rečima: To je upravo ono što mi je moja žena već kazala.
Ali Henk Moed je bio sve pre nego čovek zabave. Njegove knjige, iz kojih sam toliko naučio, Citation Analysis in Research Evaluation, Applied Evaluative Informetrics, Handbook of Quantitative Science and Technology Research, da spomenem samo neke, na stranu gomilu časopisnih članaka koji su privukli više od 15 hiljada citata, otkrivaju jednog rigoroznog istraživača i dubokog mislioca. Bio je izuzetno strog u metodološkom pristupu istraživanju, dok je u ulozi inženjera primenjene evaluacije zauzimao mekši, odmereniji i delikatniji stav.
Henk Moed je verovao u prebrojavanje citata, ali je insistirao na njihovom statističkom prečišćavanju i kontekstualizaciji. Kontinuirano se zalagao za pažljivo korišćenje mera uticaja, u kombinaciji sa drugim metodama procene učinka. Upravo takav Henk Moed je presudno uticao na svojevrstan zaokret u metodologiji evaluacije koji se CEON-u dogodio tokom protekle decenije.
Komunikaciju s Henkom sam započeo davno, kada je on pokazao neko interesovanje za moje razlikovanje između Faktora uticaja i Faktora upotrebe, s jedne, i Faktora korisnosti (benefita), sa druge strane. Ta ideja razrađena je u jednom mom koautorskom radu napisanom na srpskom jeziku, a kako je doprla do njega ostaće misterija. Faktor korisnosti je zamišljen kao kriterijum za odlučivanje prilikom pretplate na zbirke časopisa. Pokazalo se da nema budućnosti u situaciji kada izdavači kolekcija časopisa, takozvani Big Deal kontraktori, ne dozvoljavaju oblikovanje kolekcija prema potrebama pretplatnika - univerzitetskih biblioteka. Princip njihovog rada je uzmi-sve-ili-ostavi. Ja sam zatim sahranio svoj Faktor korisnosti, a da ga nikada ni sam nisam citirao, ali me je on približio Henku Moedu i njegovom velikom delu, o kojega sam se okoristio puno više.
Sasvim nedavno bio sam nadomak toga da Henka pozovem pod zastavu. Mi u CEON-u, zajedno sa našim turskim potencijalnim partnerom, tražili smo EU instituciju sa kojom bismo formirali konzorcijum za poziv finansiran iz evropskih fondova. Naravno, moj izbor je bio Henk i Univerzitet Sapijenca u Rimu, njegova poslednja afilijacija. Ali Turci su odjednom odustali od prijave, a samim tim i mi. Samo nekoliko meseci kasnije, shvatio sam da je Henk otišao neposredno pre toga, tako da bi moj napismeni poziv, da je i poslat, ostao bez odgovora.
Sudeći prema broju citata u srpskoj bibliometrijskoj literaturi, Henk Moed je imao skroman uticaj, otprilike jednak širini i dubini ovog neprivilegovanog istraživačkog polja u jednoj akademskoj sredini okovanoj tradicionalizmom i birokratijom. Međutim, njegove ideje su žive i sveprisutne u misiji i viziji CEON-a. Henk je otišao nesvestan toga da je njegov rad ostavio tako snažan trag u praksi evaluacije istraživanja u Srbiji, zemlji koju nikada nije pomenuo u svojim radovima i koju nikada nije posetio. Ja to razumem kao još jednu, poslednju njegovu poruku da je doprinos naučnika više od onoga što citati mogu da pokažu.
Pero Šipka